Mitovi o kanabisu: Bijeli pepeo vs. crni pepeo

• 1. Mit o bijelom protiv crnog pepela
• 2. Utjecaj temperatura sagorijevanja
• 3. Šta su istraživanja utvrdila o pepelu od duhana
• 4. Ali prvo... Šta su to flushing i curing?
• 4. a. Šta znači curing kanabisa i kako utiče na kvalitet?
• 5. Zaključak

Ako ste i vi jedan od onih stonera koji vole učestvovati u raspravama o weedu i njegovim porijeklu, mitovima i legendama, onda ste možda čuli razne priče o ovoj magičnoj biljci. Na primjer, možda znate historiju 420. Navodno, pojava tog izraza datira iz sedamdesetih, kada je jedan pripadnik obalne straže iz straha da ne bude uhvaćen predao veliku količinu trava grupi studenata putem svojevrsne mape blaga koju je napravio prema biljkama. Grupa se okupljala u 4:20, zapalila i krenula u potragu.

Ipak, postoji i nekoliko manje poznatih mitova o marihuani za koje možda niste čuli, kao što je mit o bijelom i crnom pepelu. Možda vam to zvuči poznato ili ne, u svakom slučaju, hajde da zaronimo u ovu priču i vidimo možemo li razbiti ovaj mit. 

1. Mit o bijelom protiv crnog pepela

U slučaju da nikad niste čuli za mit o bijelom i crnom pepelu, evo kako ide. Ljudi koji šire ovu priču tvrde da, kada spaljujete cvjetove kanabisa, ako je pepeo bijele ili svijetlosive boje, to znači da su pupovi koje imate vrhunskog kvaliteta.Navodno, ako su vaši pupovi pravilno isprani i dobro izliječeni, o čemu ćemo govoriti kasnije, oni bi trebali goriti na bistroj skali sive ili bijele boje. S druge strane, tamnosivi ili crni pepeo, prema ovom mitu, pokazuje da je biljka ili bila previše đubrena ili tretirana hemikalijama. 

Pa, može li pepeo zapravo odati tragove o kvaliteti naših proizvoda? Možda. Prije svega, marihuana nikada ne bi trebala pucketati ili praviti zvuke dok gori, pa ako vaša trava to radi, uzmite trenutak i razmislite zašto. Ipak, pošto je ovo samo urbani mit, nema puno istraživanja o toj temi. Dakle, da bismo utvrdili je li mit istinit ili ne, možda možemo pogledati prethodna istraživanja o sagorijevanju i pepelu od duhana.

Prije nego što uđemo dublje, važno je znati da može igrati ulogu više faktora. Neki pušači kanabisa zaklinju se da boja pepela pouzdano pokazuje kvalitet pupova. Ali šta je sa vlagom u okruženju u kojem puše, ili vrstom rizle koju koriste? Na kraju, neke rizle sadrže dugu listu hemijskih dodataka, dok su druge mnogo čistije i prirodnije. Čak i tehnika pušača može imati utjecaj. Šta se dešava kada neko povlači dug i dubok dim naspram nekoga ko voli brze i plitke povlačenja? Sva ova pitanja stavljaju samu debatu o bijelom i crnom pepelu pod znak pitanja. Da li je to zaista toliko važno? Ili je to samo besmislena usporedba među ljudima koji previše žele impresionirati druge i sebe postaviti više na zamišljenoj hijerarhiji stonera? Hajde da malo kopamo!

2. Utjecaj temperatura sagorijevanja

Pepeo kakav poznajemo, ne samo od kanabisa, je kompleksna kombinacija minerala, ugljena i čađi. I koliko god to čudno zvučalo, pepeo može dati velike tragove o raznim aspektima povezanih s vatrom i sličnim događajima. Na primjer, pepeo se istražuje kod šumskih požara kako bi se uvidjela temperatura sagorijevanja. Kada je temperatura sagorijevanja visoka, u sagorjeloj organskoj supstanci i koncentraciji dušika ima manje, što dovodi do bistrije boje pepela, nešto između sive i bijele. Kada pepeo postigne najbistriju boju, uglavnom je sastavljen od kristalnih ili amorfnih anorganskih spojeva.

*Napomena* Običan upaljač postiže temperaturu oko 1000° C.

Nadalje, kada temperatura sagorijevanja ne prelazi 450° C, taj proces nije do kraja završen, pa je pepeo s niskih temperatura pun organskih spojeva, posebno ugljenika, zbog čega je tamnije boje. 

Kada povećamo temperaturu na preko 450 stepeni, ugljenik se ispari, prelazi u gas i ostaje mineralni pepeo, koji se sastoji od kalcija, natrija, kalija, magnezija, silicija i fosfora u obliku anorganskih karbonata. Jednostavno rečeno, to znači svjetliju boju pepela. Sve nas ovo dovodi do zaključka da ne, svijetli ili bijeli pepeo nije pokazatelj kvaliteta cvjetova vašeg kanabisa, već pokazuje na kojoj temperaturi je proizvod sagorijevao. 

3. Šta su istraživanja utvrdila o pepelu od duhana

Prije nego što pomislite da smo opsjednuti proučavanjem pepela naših džointa i bluntova, u stvari, industrija duhana proučava pepeo svojih proizvoda već više od stotinu godina. 

U tim starim studijama, istraživači su htjeli saznati koji sastojci biljke pogoduju ili sprečavaju sagorijevanje njihovih cigareta. Otkrili su da hloridi onemogućuju potpuno sagorijevanje, što dovodi do slabijeg okusa i mirisa ¹. Dok su kalijeve soli organskih kiselina pomagale u sagorijevanju, održavajući vatru. Kako su shvatili da ti i slični alkali ili zemnoalkalijski metali igraju ključnu ulogu u sporom sagorijevanju, savezne i državne poljoprivredne službe SAD-a, kao i akademske institucije, počele su tome pridavati posebnu pažnju. 

Prvo su proučavali učinak đubriva na dim i pepeo od duhana. Zaključili su da vrsta đubriva ne mijenja sastav alkala u osušenim listovima niti povećava nivo sumpora u njima. Ono što je najviše uticalo na kvalitet dima bila je fermentacija i više količine hlorofila u duhanima lošijeg kvaliteta. 

Za postizanje bijelog pepela u duhanskim cigarama/cigaretama, proizvodima se dodaju nitrati ili karbonati, kao i magnezijumova ili kalcijumova kiselina. Sagorijevanjem tih komponenti dolazi do stvaranja oksida alkalnih metala, što daje bijeli pepeo. 

Dakle, dosta hemije za sada, šta iz svega ovoga treba zaključiti? U suštini, bijeli ili bistri pepeo nastaje u dva slučaja:

• Prvo, visoke temperature sagorijevanja;
• Drugo, uzrokovan je uglavnom mineralima. 

Zašto se onda smatra da bijeli pepeo iz kanabisa, bluntova ili džointova (koji ne sadrže duhan) potiče od dobro ispranih i izliječenih pupova? I kako je to povezano s kvalitetom proizvoda? Hajde da vidimo.

4. Ali prvo... Šta su to flushing i curing?

Ako još niste uzgajivač kanabisa, možda vam termini flushing i curing zvuče potpuno nepoznato. 

Izraz 'flushing' zavisi od brenda iz kojeg kutlura gledate. U uzgoju marihuane, to je proces ispiranja ostataka nutrijenata iz biljaka u zadnjih 1 do 2 sedmice prije berbe. To se postiže korištenjem vode niske EC vrijednosti (vodljivosti), što znači da biljka upija samo običnu vodu umjesto nutrijenske otopine. Ipak, nije sigurno da li flushing zaista utiče na kvalitet pupova pa tako i na boju pepela.

Paradoks flushanja

Neki uzgajivači kunu se u važnost flushinga, dok drugi tvrde da su im pupovi vrhunskog kvaliteta i daju bistri pepeo bez potrebe za ispiranjem prije berbe.

Pa, ako flushing ne utiče nužno ni na kvalitet pupova niti na boju pepela, da li curing može biti razlog? Što se vremena flushinga tiče, to zavisi od stila uzgoja i ličnih preferencija uzgajivača. Organski uzgajivači često potpuno preskoče flushing, ali generalno mi uvijek preporučujemo barem nekoliko dana ispiranja, bez obzira uzgajate li u hidroponici ili u zemlji. Važno je koristiti vodu niskog EC (može i obična voda iz česme, bez brige), ali još je važnije pogoditi pH vrijednost. Za uzgoj u zemlji trebali biste ciljati na vrijednost od 6.0 do 6.8, a u hidro-setupu ili coco koiru od 5.5 do 6.5 za najbolje rezultate. 

Prilikom flushinga najbolje je zalijevati biljke kada bi inače primale hranu. Nema potrebe koristiti ogromne količine vode: dajte otprilike koliko biste dali pri redovnom zalijevanju, sa oko 25% iscjedi. Proces ponovite nakon 20ak minuta i obavezno koristite TDS ili EC metar da izmjerite nivo soli u iscjeđini. Na kraju flushinga želite da EC padne što bliže vrijednosti prije flushinga – što znači da je većina nutrijenata isprana iz medija. Preporučujemo flushing od 1-2 sedmice za uzgoj u zemlji, 5 dana za coco, i 3 dana za hidro ili drain-to-waste setupe. 

Šta znači curing kanabisa i kako utiče na kvalitet?

Kod trave je pravilno čuvanje ključ: čuva izgled, a može i poboljšati osobine. Ovo posebno vrijedi za svježe ubrane pupove, kojima je potrebno vrijeme za curing prije konzumacije. To radite tako što ih čuvate u hermetički zatvorenim staklenim teglama na tamnom i hladnom mjestu između 10 dana i 2 sedmice i ostavljate ih da "dišu" nekoliko minuta dnevno kako ne bi uhvatile plijesan. Tako omogućavate sazrijevanje i razvoj kanabinoida i terpena radi najboljeg efekta od vaše trave.

Suština curing procesa je postizanje idealne suhoće cvjetova za konzumaciju. Tokom tog procesa, nivo hlorofila je također značajno smanjen, što bi moglo biti razlog što pepeo izgleda bjelje. Ipak, kao što smo ranije spomenuli, potrebno je još studija da bi se tvrdilo da curing zaista znači svjetliji pepeo. Ono što možete znati nakon svega naučenog je da dobro curirani pupovi daju mekši dim, najčešće su boljeg kvaliteta i mogu imati svijetliji pepeo.

Curing je često zanemaren dio uzgoja, posebno u državama ili zemljama gdje je konzumacija kanabisa još uvijek ilegalna. Jer većina trave tamo dolazi sa crnog ili sivog tržišta i nema mnogo kontrole nad proizvodom prije nego dođe do korisnika. Razmislite, zašto bi ilegalni uzgajivač dodavao sedmice ili mjesece procesu kada može brzo prodati robu nakon sušenja. Curing je spor proces i zahtijeva strpljenje koje mnogi uzgajivači na crnom tržištu nemaju, pogotovo gdje je trava još zabranjena.

Ako živite na području gdje je kanabis i dalje zabranjen, preporučujemo curing trave koju planirate koristiti. Dovoljno je otići do prve prodavnice ili Amazona, nabaviti nekoliko hermetičkih tegli, staviti pupove unutra, i čekati. Neki strainovi će biti savršeno curirani za par sedmica, dok će drugima trebati i do 6 mjeseci. Maturacija terpena je među najvažnijim faktorima za aromu trave, pa budite što strpljiviji!

5. Zaključak

Možda ste sada pomalo zbunjeni poput nas i pitate se, je li mit o bijelom pepelu stvaran ili ne? Pa, to je ipak mit s razlogom, pa odluka je na vama hoćete li u njega vjerovati ili ne. Što se tiče kvalitete cvjetova, mnogo faktora može uticati na konačan rezultat, pa ne bismo tvrdili da je pepeo krajnji dokaz kvalitete. Šta vi mislite? Ostavite komentar ispod – šta po vama čini da jedan pup kanabisa zaista odskače od ostalih!

EKSTERNI IZVORI 

1. "Effect of some Alkali Salts upon Fire-Holding Capacity of Tobacco" Henry R. Kraybill. July 1917.