Mitovi o kanabisu: Belo pepeo vs. crni pepeo
- 1. Mit o belom i crnom pepelu
- 2. Uticaj temperature sagorevanja
- 3. Šta kažu istraživanja o pepelu iz duvana
- 4. Ali prvo... šta su ispiranje i sazrevanje?
- 4. a. Šta znači sazrevanje kanabisa i kako utiče na kvalitet?
- 5. Zaključak
Ako si i ti jedan od onih stonera koji vole da učestvuju u diskusijama o vutri i njenim poreklima, mitovima i legendama, verovatno si čuo mnogo priča o ovoj čarobnoj biljci. Na primer, možda znaš istoriju broja 420. U toj priči, izraz je nastao sedamdesetih godina kada je jedan pripadnik obalske straže, iz straha da ga ne uhvate, dao određenu količinu marihuane grupi studenata putem svojevrsne mape sa blagom do biljaka. Grupa bi se okupljala u 4:20, ispušila džoint i krenula u potragu.

Ipak, postoje još neki manje poznati mitovi o marihuani za koje možda nisi čuo, kao što je onaj o belom i crnom pepelu. Možda ti ova priča zvuči poznato, a možda i ne, ali hajde da odmah uskočimo u ovu temu i vidimo da li možemo da razbijemo taj mit.
1. Mit o belom i crnom pepelu
U slučaju da nikad nisi čuo za mit o belom i crnom pepelu, evo kako ide. Ljudi koji šire ovu narodnu priču tvrde da, kada zapališ cvetove kanabisa, ako pepeo bude beo ili svetlosiv, to znači da imaš vrhunske cvetove u rukama.Naravno, ako su tvoji cvetovi prošli pravilno ispiranje i dobru obradu, o čemu ćemo kasnije više, navodno bi trebalo da gore na prozračnoj sivoj i beloj skali. Sa druge strane, taman ili crn pepeo, po ovom mitu, ukazuje na to da je biljka ili bila previše hranjena đubrivom ili tretirana hemikalijama.

Ali, da li pepeo zaista može da nam da trag o kvalitetu naših proizvoda? Možda. Prvo, marihuana nikad ne bi smela da pucketa ili pravi praskave zvuke dok gori, pa ako tvoje trave to rade, ozbiljno razmisli zašto. Međutim, pošto je ovo samo urbani mit, nema baš mnogo dostupnih istraživanja na ovu temu. Zato, da bismo utvrdili da li je mit istinit ili ne, možda bi bilo dobro da pogledamo prethodne studije o procesu sagorevanja i pepelu duvana.
Ali pre nego što se upustimo u ovo, važno je znati da nekoliko faktora može imati uticaj. Neki pušači kanabisa se kunu u boju pepela kao tačan pokazatelj kvaliteta cvetova. Ali šta je sa vlagom u prostoru gde se puši i vrstom papira za motanje? Neki papiri sadrže gomilu hemijskih dodataka, dok su drugi mnogo čistiji i prirodniji. Način pušenja takođe ulazi u igru. Šta se dešava kad neko uvuče duboko i dugo, naspram nekoga ko lagano i brzo povlači? Sva ta pitanja dovode samu debatu oko belog i crnog pepela u pitanje. Da li je to zaista toliko važno? Ili je sve samo bespotrebno poređenje među ljudima koji previše žele da impresioniraju druge i stave sebe iznad na nekoj imaginarnoj stonerskoj lestvici? Hajde da istražimo!
2. Uticaj temperature sagorevanja
Pepeo, kakvog ga znamo, ne samo iz kanabisa, predstavlja složen spoj minerala, ćumura i ugljenisanog materijala. Koliko god zvuči iznenađujuće, pepeo može dati velike tragove o mnogim različitim aspektima vezanim za vatru i požare. Na primer, istražuje se kod šumskih požara kako bi se otkrila temperatura sagorevanja. Kada je temperatura sagorevanja visoka, količine sagorelog organskog materijala i azota su niže, što dovodi do svetlije boje pepela, od sive do bele. Kad pepeo dobije svoju najsvetliju nijansu, sastoji se uglavnom od kristalnih ili amorfnih neorganskih jedinjenja.
| Temperatura niža od 450° C | Sagorevanje nije završeno, organska jedinjenja su još uvek prisutna u pepelu, ugljenik. | Taman pepeo |
|---|---|---|
| Temperatura viša od 450° C | Ugljenik isparava, ostaju mineralni ostaci. | Svetliji pepeo |
*Napomena* Običan upaljač dostiže temperature oko 1000° C.
Dalje, kada temperatura sagorevanja nije iznad 450° C, sam proces nije kompletiran, pa u tom pepelu ostaje dosta organskih jedinjenja, uključujući ugljenik, što daje tamniju boju.
Kada temperatura pređe 450 stepeni, taj ugljenik isparava, pretvarajući se u gas i ostavljajući mineralni pepeo, koji čine kalcijum, natrijum, kalijum, magnezijum, silicijum i fosfor u formi neorganskih karbonata. Prosto rečeno — to daje svetliji pepeo. Sve ovo vodi do zaključka da ne, svetli ili beli pepeo NIJE pokazatelj kvaliteta tvojih kanabis cvetova, već temperature na kojoj se proizvod sagoreva.
3. Šta kažu istraživanja o pepelu iz duvana
Pre nego što pomisliš, ne, nismo čudaci što proučavamo pepeo sa džointa i bluntova; zapravo, duvanska industrija pomno proučava pepeo iz svojih proizvoda već više od 100 godina.

U ovim ranim studijama, istraživači su pokušavali da utvrde koji sastojci biljke pospešuju ili ometaju gorenje duvanskih cigareta. Zaključili su, na primer, da hloridi ometaju kompletno sagorevanje i time utiču na ukus i miris 1. S druge strane, kalijumove soli organskih kiselina pomažu pri sagorevanju i održavanju žara. Kako su ustanovili značaj ovih jedinjenja i drugih alkalnih metala, razne američke poljoprivredne i akademske institucije postale su intenzivno zainteresovane za njih.
Prvo su proučavali uticaj koji đubriva imaju na dim i pepeo iz duvana. Zaključak je bio da tip đubriva ne menja sastav alkalija u osušenim listovima niti povećava nivo sumpora. Ono što zapravo značajno utiče na kvalitet dima jeste proces fermentacije, konkretno velika količina hlorofila u lošijem duvanu.

Da bi se postigao beo pepeo u duvanskim cigaretama, dodaju se nitrati i karbonati, kao i magnezijumove ili kalcijumove kiseline. Ako zapalite neki od ovih sastojaka u cigarili ili cigareti, dobija se alkalni metalni oksid koji rezultira belim pepelom.
Dakle, dosta o hemiji, šta nam iz toga ostaje? Ukratko: beo ili svetli pepeo nastaje iz dva razloga:
- Prvo, visoke temperature sagorevanja;
- Drugo, najvećim delom zbog minerala.
Zato, otkud uopšte ideja da beli pepeo sa kanabisa, posebno kod bluntova i džointova jer ne sadrže duvan, potiče od pravilno ispranih i sazrelih cvetova? I zašto bi to uopšte značilo viši kvalitet proizvoda? Hajde da saznamo.
4. Ali prvo... šta su ispiranje i sazrevanje?
Ako još uvek nisi gajio kanabis, izrazi ispiranje i sazrevanje ti možda ništa ne znače.
Izraz 'ispiranje' zavisi od brenda i pristupa u hortikulturi. Kada je u pitanju uzgoj marihuane, znači pranje preostalih nutrijenata iz biljaka u poslednjih 1 do 2 nedelje pre berbe. To se postiže korišćenjem vode sa niskim EC (električna provodljivost), što znači da biljka dobija samo čistu vodu umesto rastvora sa hranom. Ipak, nije izvesno da li ispiranje zaista utiče na kvalitet cvetova, a time i na boju pepela.

Paradoks ispiranja
Neki uzgajivači se kunu u značaj ispiranja, dok drugi tvrde da su njihovi cvetovi visokog kvaliteta i daju svetli pepeo bez da ikad praktikuju ispiranje pre berbe.
Dakle, ako ispiranje ne utiče nužno ni na kvalitet ni na boju pepela, da li je onda sazrevanje razlog? Vreme ispiranja zavisi od stila uzgoja i ličnih preferenci proizvođača. Organski uzgajivači najčešće preskoče ispiranje, ali generalno preporučujemo bar nekoliko dana ispiranja, bez obzira na to da li gajiš hidroponski ili direkt u zemlji. Važno je koristiti vodu sa niskim EC (obična voda iz česme je skroz ok), ali još važnije je podesiti pH vrednosti kako treba. Za uzgoj u zemlji optimalno je da pH bude između 6.0 i 6.8, a za hidro ili kokos od 5.5 do 6.5 za maksimalne rezultate.
Kod ispiranja je najbolje zalivati biljke u isto vreme kad bi se inače zalivale sa hranom. Nema potrebe da zalivaš ogromnom količinom vode, već oko istoj količini kao kod standardnog zalivanja, uz 25% oticanja. Ciklus ispiranja ponovi posle 20 minuta i koristi TDS ili EC metar da proveriš količinu soli u izlivu. Na kraju procesa, EC treba da bude što bliže vrednostima vode od pre ispiranja, što znači da su ostaci nutrijenata isprani iz supstrata. Preporučujemo ispiranje 1-2 nedelje za uzgoj u zemlji, 5 dana za kokos, i 3 dana za hidro ili "drain to waste" sisteme.
Šta znači sazrevanje kanabisa i kako utiče na kvalitet?
Kada je u pitanju vutra, pravilno čuvanje je ključno — održava je u formi i može čak da poboljša njen efekat. Ovo je posebno važno za sveže ubrano cveće, koje zahteva vreme za sazrevanje pre konzumacije. To se radi tako što se cvetovi stave u hermetičke staklene tegle na tamno i hladno mesto između 10 dana i 2 nedelje, uz svakodnevno otvaranje na par minuta kako bi se sprečila pojava buđi. Time podržavaš razvoj i sazrevanje kanabinoida i terpene i izvlačiš maksimum iz biljke.
Suština sazrevanja je postizanje optimalnog nivoa suvoće cvetova za konzumaciju. Tokom tog procesa drastično se smanjuje i nivo hlorofila, što može dovesti do svetlijeg pepela. Ipak, kao što smo ranije rekli, nedostaje istraživanja da bi se potvrdilo da pravilno sazrevanje automatski znači svetliji pepeo. Ono što sigurno možemo potvrditi jeste da pravilno sazreli cvetovi daju gladak dim, po pravilu su boljeg kvaliteta i mogu proluziti bleđi pepeo.

Sazrevanje je često zapostavljen deo procesa uzgoja, posebno u državama ili zemljama gde je konzumacija kanabisa i dalje ilegalna. To je zato što većina trave na takvim tržištima dolazi iz neregulisanih crnih ili sivih tokova, što znači da ima malo ili nimalo kontrole na proizvod pre nego što stigne do potrošača. Razmisli: zašto bi ilegalni uzgajivač trošio nedelje ili mesece na dodatak kada gotov proizvod može prodati odmah po sušenju? Sazrevanje zahteva strpljenje koje većina uzgajivača u ilegalnim uslovima nema luksuz da priušti.
Ako živiš na mestu gde je kanabis i dalje zabranjen, preporučujemo sazrevanje trave koju planiraš da konzumiraš. Dovoljno je da odeš do prve radnje (ili naručiš sa Amazona), nabaviš par hermetičkih staklenih tegli, ubaciš cvetove i strpljivo sačekaš. Neke sorte biće savršeno sazrele za samo nekoliko nedelja, dok drugima treba i do 6 meseci. Terpeni su ključni za aromu i ukus, zato budi što strpljiviji!
5. Zaključak
Možda si sada malo zbunjen kao i mi — da li mit o belom pepelu važi ili ne? Pa, postoji razlog zašto se to zove mit, na tebi je da odlučiš da li veruješ ili ne. Kada je u pitanju kvalitet cvetova, mnogo faktora utiče na konačan rezultat, pa ne bismo preporučili da smatraš pepeo kao presudan pokazatelj. Šta ti misliš? Ostavite komentar šta je za tebe ono što odvaja dobru vutru od proseka!
SPOLJNI IZVORI
- "Uticaj nekih alkalnih soli na zadržavanje žara kod duvana" Henry R. Kraybill. Jul 1917.
Comments