Mitovi o kanabisu: Bijeli pepeo vs. crni pepeo

• 1. Mit o bijelom pepelu naspram crnog pepela
• 2. Utjecaj temperature izgaranja
• 3. Što su istraživanja pokazala o pepelu duhana
• 4. Ali prvo... što znači “flushanje” i sušenje?
• 4. a. Što znači curing kanabisa i kako utječe na kvalitetu?
• 5. Zaključak

Ako si i ti jedan od onih stonera koji vole raspravljati o travi i njenim počecima, mitovima i legendama, onda si vjerojatno čuo razne priče o ovoj čarobnoj biljci. Na primjer, možda znaš povijest 420. Priča kaže da se izraz pojavio 70-ih godina kad je jedan pripadnik obalne straže, u strahu da ga ne ulove, jednom grupom učenika kroz neku vrstu karte blaga predao popriličnu količinu trave koju je sakrio. Grupa bi se sastajala u 4:20, zapalila i krenula u potragu.

No, postoje i drugi manje poznati mitovi o marihuani koje možda nisi čuo, poput onoga o bijelom i crnom pepelu. Možda ti ideja zvuči poznato, a možda i ne, no krenimo odmah u priču da vidimo možemo li razbiti ovaj mit. 

1. Mit o bijelom pepelu naspram crnog pepela

Pa, u slučaju da nikad nisi čuo za mit o bijelom vs crnom pepelu, evo kako ide. Ljudi koji šire ovu priču tvrde da kad spališ cvjetove kanabisa, ako je pepeo bijel ili svijetlosiv, to znači da su cvjetovi koje držiš vrhunske kvalitete. Navodno, ako su tvoji cvjetovi pravilno isprani i dobro osušeni (što ćemo objasniti kasnije), trebali bi gorjeti u nijansama sive i bijele. S druge strane, prema ovom mitu, pepeo tamnosive ili crne boje pokazuje da je biljka bila pretjerano nahranjena gnojivima ili tretirana kemikalijama. 

Ima li pepeo zbilja veze s kvalitetom naših proizvoda? Možda. Prije svega, marihuana nikada ne bi smjela puckati ili prskati dok gori, pa ako se to dogodi, obrati pažnju na uzrok. S obzirom da je ovo zapravo samo urbani mit, nema puno istraživanja o toj temi. No, kako bismo bolje shvatili je li mit istinit ili lažan, možda će nam pogled na dosadašnja istraživanja o izgaranju i pepelu duhana biti od pomoći.

Prije nego zaronimo u to, važno je znati da ulogu igra više faktora. Neki pušači kanabisa zaklinju se kako je boja pepela najtočniji pokazatelj kvalitete cvjetova. Ali što je recimo s vlagom prostora u kojem puše, i vrstom papira koji koriste? Neki papiri sadrže dugi popis kemikalija, dok su drugi znatno čistiji i prirodniji. Tehnika pušenja također može bitno utjecati. Što se događa kad netko povlači duboko i dugo, naspram nekoga tko preferira kratke i nježne dimove? Sva ova pitanja otvaraju raspravu o bijelom i crnom pepelu. Je li to uopće važno? Ili je to samo besmisleno uspoređivanje među onima koji previše žele ostaviti dojam i smjestiti se visoko na imaginarnoj stonerskoj ljestvici? Idemo dublje!

2. Utjecaj temperature izgaranja

Pepeo, ne samo od kanabisa, već općenito, zapravo je kompleksan spoj minerala, ugljena i gareži. Koliko god zvučalo iznenađujuće, pepeo može dati značajne tragove o različitim aspektima vezanima uz vatru. Npr., istražuje se nakon šumskih požara kako bi se procijenila temperatura izgaranja. Kad je temperatura visoka, koncentracije izgorjelih organskih spojeva i dušika su manje, pa pepeo poprima svjetliju, sivu do bijelu boju. Kad je pepeo najbjelji, uglavnom je sastavljen od kristalnih ili amorfnih anorganskih spojeva.

*Napomena* Običan upaljač postiže temperaturu oko 1000° C.

Također, kada temperatura ne prelazi 450° C, izgaranje nije potpuno i pepeo sadrži puno organskih spojeva, uključujući ugljik, što mu daje tamniju boju. 

Kada temperatura prelazi 450 stupnjeva, ugljik isparava, pretvara se u plin, a ostaje mineralni pepeo sastavljen od kalcija, natrija, kalija, magnezija, silicija i fosfora u obliku anorganskih karbonata. Jednostavno rečeno, to znači svjetliju boju pepela. Sve to nas dovodi do zaključka da ne, svijetli ili bijeli pepeo nije garancija kvalitete tvojih cvjetova kanabisa, nego pokazuje na kojoj temperaturi je produkt izgorio. 

3. Što su istraživanja pokazala o pepelu duhana

Prije nego što pomisliš suprotno, ne, nismo čudaci što proučavamo pepeo iz džointa ili blunta – duhanska industrija to radi već više od sto godina. 

Stara istraživanja su imala cilj otkriti koji sastojci biljke potpomažu ili sprječavaju izgaranje duhanskih cigareta. Otkrili su da kloridi ometaju potpuno izgaranje, zbog čega se okus i miris slabije ističu ¹. S druge strane, kalijeve soli organskih kiselina pomažu izgaranju i održavanju žara. Shvativši važnost tih komponenti i ostalih soli alkalnih i zemnoalkalnih metala u spaljivanju, američke savezne i državne poljoprivredne službe, kao i akademske institucije, dale su toj temi poseban značaj. 

Najprije su istraživali utjecaj gnojiva na dim i pepeo. Zaključili su da vrsta gnojidbe nije mijenjala sastav alkala u osušenim listovima niti je povećavala razinu sumpora. No ono što je činilo razliku u kvaliteti dima bio je proces fermentacije, prije svega visoke količine klorofila u nekvalitetnim duhanskim proizvodima. 

Kako bi pepeo bio bijel, duhan bi se obogaćivao nitratima, karbonatima te magnezijskim ili kalcijevim kiselinama. Spaljivanjem tih komponenti u cigari ili cigareti nastaje lužnati metalni oksid, što uzrokuje bijelu boju pepela. 

Pa, dosta kemije za sada, što je najbitnije iz svega toga? Uglavnom – bijeli ili svijetli pepeo nastaje u dva slučaja:

• Prvo, pri visokim temperaturama izgaranja;
• Drugo, proizvode ga ponajviše minerali. 

Zato se postavlja pitanje – kako to da se kod kanabisa, bluntova i džointova (u kojima uopće nema duhana) smatra da pepeo dolazi iz dobro ispranih i osušenih cvjetova? I kakva je to poveznica s kvalitetom proizvoda? Saznajmo zajedno.

4. Ali prvo... što znači “flushanje” i sušenje?

Ako još nisi vlastiti uzgajivač kanabisa, pojmovi flushanje i curing ti vjerojatno zvuče nepoznato. 

Pojam 'flushanje' varira ovisno o proizvođaču. U uzgoju kanabisa odnosi se na ispiranje preostalih nutrijenata iz biljke zadnjih 1 do 2 tjedna prije berbe. Koristi se voda niske EC vrijednosti (električna provodljivost) što znači da biljka tada apsorbira samo čistu vodu bez hranjivih otopina. Međutim, ne zna se točno utječe li flushanje doista na kvalitetu cvjetova i samu boju pepela.

Paradoks flushanja

Neki uzgajivači zaklinju se u važnost flushanja, dok drugi kažu da su im cvjetovi vrhunski i daju bijeli pepeo čak i bez ispiranja uoči berbe.

Pa, ako flushanje ne utječe nužno na kvalitetu ili boju pepela, može li curing biti razlog tome? Samo vrijeme flushanja ovisi o stilu uzgoja i preferencijama uzgajivača. Organski uzgajivači obično potpuno preskaču flushanje, ali u pravilu uvijek preporučamo barem par dana ispiranja, neovisno o tome uzgajaš li hidroponikom ili u običnoj zemlji. Bitno je koristiti vodu s niskim EC (obična voda iz pipe je sasvim dovoljna), ali još je važnije pogoditi pravi pH. Za zemlju traži brojke između 6,0 i 6,8, a za hidro ili kokos-vlakno 5,5-6,5 za najbolje rezultate. 

Kod flushanja, zalijevaj biljke kao i inače, kada bi dobivale normalnu količinu vode. Nije potrebno zalijevati s ogromnim količinama vode, već koristi otprilike istu količinu vode kao pri uobičajenom zalijevanju, uz oko 25% otjecanja. Ponavljaj cycle ispiranja otprilike 20 min kasnije i koristi TDS ili EC metar za provjeru soli u otjecanju. Nakon flushanja, EC nivo treba biti vrlo sličan onome prije ispiranja, što znači da je većina nutrijenata isprana iz podloge. Preporučujemo 1-2 tjedna flushanja za zemlje, 5 dana za kokos i 3 dana za hidro sustave. 

Što znači curing kanabisa i kako utječe na kvalitetu?

Kod trave je pravilno skladištenje ključno za očuvanje forme i značajki. To vrijedi pogotovo za svježe ubrani “bud” koji prije konzumacije mora neko vrijeme odležati. Postupak curing-a podrazumijeva spremanje cvjetova u hermetičke staklenke na tamno i hladno na period od 10 dana do 2 tjedna te svakodnevno kratko provjetravanje kako ne bi došlo do plijesni. Tako se omogućava pravilan razvoj i sazrijevanje kanabinoida i terpena za što kvalitetnije iskustvo.

Suština curing-a je savršeno izbalansirati suhoću cvjetova za konzumaciju. Tijekom ovog procesa znatno opada količina klorofila, što donekle objašnjava svjetliju boju pepela. Iako, kao što smo napomenuli, treba više znanstvenih istraživanja da se potvrdi da pravilno sušenje vodi svjetlijem pepelu. Ono što sa sigurnošću možemo tvrditi – dobro osušeni cvjetovi pružaju uglađeniji dim, obično su kvalitetniji i mogu proizvesti svjetliji pepeo.

Sušenje je često zanemaren korak uzgoja, naročito u državama ili regijama gdje je rekreativna konzumacija kanabisa još uvijek zabranjena. To je zato što veći dio trave na takvim tržištima dolazi iz neslužbenih izvora bez ikakve kontrole. Razmisli, zašto bi ilegalni uzgajivač produžio proces za još nekoliko tjedana ili mjeseci, kad može prodati čime se osušilo? Sušenje je spor proces koji traži puno strpljenja, što mnogim uzgajivačima nije moguće, pogotovo tamo gdje je marihuana još ilegalna.

Ako živiš gdje je uzgoj i dalje zabranjen, preporučujemo da sam cure-aš svoju travu. Dovoljno je otići u trgovinu ili na Amazon, nabaviti hermetičke staklenke, napuniti ih cvjetovima i čekati. Neke sorte su spremne za par tjedana, druge nakon 6 mjeseci. Terpeni sazrijevaju tijekom ovog procesa, što direktno utječe na okus, zato budi što strpljiviji!

5. Zaključak

Možda si sad, kao i mi, malo zbunjen i pitaš se je li mit o bijelom pepelu stvaran ili nije? Pa, mit je s razlogom, pa odluku ostavljamo tebi. Kada je riječ o kvaliteti cvjetova, puno je faktora koji utječu na završni rezultat, stoga ne bismo tvrdili kako je pepeo odlučujući element. Što ti misliš? Ostavi komentar – po čemu se po tvom mišljenju dobra trava ističe!

VANJSKI IZVORI 

1. "Utjecaj nekih alkalnih soli na održavanje žara kod duhana" Henry R. Kraybill. Srpanj 1917.