Upravljanje otpadom u operacijama uzgoja kanabisa

• 1. Operacije uzgoja kanabisa i biljni otpad
• 2. Vrste otpada
• 3. Količina otpada
• 4. Prakse upravljanja biljnim otpadom
• 4. a. Kompostiranje
• 4. b. Deponovanje
• 5. Prakse upravljanja ambalažnim otpadom od kanabisa
• 5. a. Recikliranje
• 5. b. Opasni otpad
• 6. Najbolje prakse upravljanja otpadom
• 7. Zaključak

Od legalizacije u nekim mjestima, broj legalnih operacija uzgoja kanabisa eksponencijalno je porastao i procjenjuje se da više od 60.000 tona otpada, uključujući supstrat i biljni materijal, godišnje proizvedu indoor, stakleničke i outdoor farme. 

Tokom proteklih nekoliko godina, komercijalni uzgajivači kanabis sjemena otpad su odlagali na različite načine, poput kompostiranja, odlaganja na deponiju, postrojenja za proizvodnju energije iz otpada ili in-vessel digestije, ali zbog nedostatka konkretnih smjernica, proizvođači imaju ograničene mogućnosti. Takođe, mnoge jurisdikcije zahtijevaju da otpad od kanabisa bude neupotrebljiv i neprepoznatljiv prije odlaganja, ali nije precizirano šta tačno znači neupotrebljiv ili prepoznatljiv, što može dovesti do zagađenja, sigurnosnih i zdravstvenih problema. Uzgajivači moraju zbrinuti otpad, ali pravila često ne postoje, pa su proizvođači primorani reciklirati otpad i proizvoditi što manje otpada, zbog čega se odlučuju za ekološki prihvatljivije načine odlaganja otpada, o čemu ćete saznati više kasnije u tekstu.

1. Operacije uzgoja kanabisa i biljni otpad

Od legalizacije za rekreaciju, formulisani su propisi o tome ko i kako smije uzgajati, obrađivati i konzumirati kanabis, ali se nije razmatralo na koji način kompanije trebaju zbrinuti nusproizvode iz proizvodnje kanabisa. To znači da sve legalne farme i postrojenja, uključujući staklenike, otvorene i zatvorene usjeve, nemaju jasne smjernice kako se otpad zbrinjava. Ove farme proizvode ne samo biljni otpad, već moraju i raspolagati supstratom nakon svake faze uzgoja te vodom zagađenom sintetičkim đubrivima, a pošto većina ima 1-3 žetve godišnje, ima mnogo što treba odložiti. Povrh toga, pojedine vrste supstrata, poput vermikulita, nije moguće kompostirati, što znači da proizvođači moraju naći rješenje za otpad koji nije moguće reciklirati ili zbrinuti standardnim metodama.

Osim uzgajivača, procesori kanabisa suočavaju se sa istim izazovima. Procesori moraju biljni materijal pretvoriti u destilate za izradu jestivih proizvoda, topikala ili ulja, a većinom se ekstrakti dobijaju rastvaračima poput etanola, heptana, propana i butana. Iako većina koristi tehnologiju koja omogućava da se većina rastvarača reciklira, i dalje ostaje značajna količina koja se mora zbrinuti i klasifikuje se kao opasni otpad.

Danas postoje i druge metode ekstrakcije potrebnih hemijskih spojeva iz kanabisa, kao što su superkritični ugljen-dioksid, visok pritisak i toplota, koji proizvode manje toksičan otpad, ali kod ovih metoda je gubitak THC i CBD veći i skuplji su, pa ih većina kompanija, posebno manji proizvođači, ne može primijeniti.

2. Vrste otpada

Većinu otpada koji generišu komercijalni uzgajivači i procesori kanabisa čine ambalaža i biljni nusproizvodi. Biljni nusproizvodi su organski otpad poput stabljika, grana i listova koji se odstranjuju nakon svake žetve, ali uključuju i supstrate koji se lako mogu kompostirati i pretvoriti u biljna hraniva. Međutim, većina komercijalnih uzgajivača koristi supstrate koje je teško ili nemoguće kompostirati zbog sprečavanja prenosa bolesti, ili supstrati nisu prihvaćeni u centrima za upravljanje organskim otpadom, kao što je slučaj sa kamenom vunom – nereciklirajućom i nekompostabilnom, a ipak najčešći izbor u komercijalnim uzgojima.

S druge strane, ambalaža za kanabis podrazumijeva materijale kao što su karton, plastika, staklo, vape olovke i baterije, a to postaje veliki problem jer se neki od njih mogu reciklirati, ali većina ipak završava na deponiji. Takođe, zbog važećih zakona, ambalažu za kanabis u većini slučajeva nije moguće reciklirati zbog potencijalnog rizika od ostataka THC i CBD; takva ambalaža se smatra potencijalnom zdravstvenom opasnošću pa se mora posebno prerađivati i ne može se reciklirati, pogotovo jednokratne vape baterije.

Postoji li razlika između otpada od industrijske konoplje, THC i CBD?

Da, ali svi bi trebali biti zbrinuti na sličan način jer se kanabinoidi mogu akumulirati u zemljištu ili vodi. Ali prvo, upoznajte se s osnovama THC, CBD i industrijske konoplje. Operacije uzgoja kanabisa, bilo outdoor ili indoor, te sama proizvodnja, brzo rastu – zajedno s količinom otpada. Neki regioni već imaju uspostavljene procedure za sigurno upravljanje otpadom, ali nisu sve države ili države to uspješno riješile. Glavna dva izvora otpada u industriji su biljni materijal i ambalažni otpad. Zbog brzog razvoja industrije, državne regulative ne olakšavaju održivost pa postoje samo dva načina odlaganja: outsource-anje problema ili preuzimanje kontrole i korištenje tehnika poput bokashi kompostiranja. THC je glavni psihoaktivni spoj u kanabisu zaslužan za poznate efekte. CBD je drugi najpoznatiji kanabinoid i smatra se neeuforičnim spojem. Industrijska konoplja označava vlakna biljaka kanabisa, ali može sadržavati CBD i do 0,3% THC. Imajte u vidu da će biljke dominantne THC-om imati i CBD, kao i obrnuto, i otpad od kanabisa se smatra toksičnim ako sadrži THC, tako da svaki otpad koji sadrži ili dolazi u dodir s THC mora biti uništen i pomiješan sa drugim otpadnim materijalima dok ne postane neupotrebljiv.

Napominjemo da ne postoji jednoznačna definicija neupotrebljivog i neprepoznatljivog pa to varira od države do države, ali osnovna ideja je da se otpad spriječi da dospije u tlo, vodu ili ga konzumiraju životinje ili djeca. To znači da ovakav otpad ne treba samo pravilno odlagati nego i čuvati, jer se ne tretira kao običan komunalni otpad. Zapamtite da su cvjetovi, stabljike, korijenje, orezivanje i listovi, između ostalog, klasificirani kao opasan otpad. Takav otpad može se zbrinuti na više načina: deponovanje, spaljivanje, kompostiranje ili in-vessel digestijom, pa nastavite čitati za detalje o zbrinjavanju otpada u uzgoju kanabisa.

3. Količina otpada

Procjenjuje se da u SAD-u operacije uzgoja kanabisa godišnje proizvedu nekoliko hiljada tona otpada, a samo u Kaliforniji ambalaža od kanabisa čini 25% državnog otpada. Prema istraživanjima, prosječno po biljci koristi se 15 litara supstrata, s prosjekom od 4 ciklusa uzgoja godišnje, što rezultira sa preko 2.0438.600 m2 supstratnog otpada. 

Procenat zelenog otpada po biljci kanabisa

Zeleni biljni otpad, kao što su stabljike, grane i listovi, u prosjeku daje oko 1,75 litara otpada po biljci, pa se procjenjuje da prosječan otpad iznosi 114 kg/m³, što rezultira s preko 233 tone biljnih ostataka iz indoor, stakleničke i outdoor proizvodnje – što će se skoro utrostručiti kako se odobrava više licenci.

4. Prakse upravljanja biljnim otpadom 

Legalizacija kanabisa za rekreativnu upotrebu ima ogroman uticaj na industriju upravljanja otpadom zbog porasta količine otpada od farmi kanabisa. Postoje pokušaji da se reguliše upravljanje otpadom, kao što je zahtjev da se kanabis uništi ili promijeni tako da nije za konzumaciju, ali nema jasnih smjernica kako zbrinjavati druge vrste otpada jer još uvijek nema dovoljno znanja kako upravljati otpadom kanabisa. Kanabis se razlikuje od drugih usjeva zbog prisutnosti tragova CBD i THC, a zbog kanabinoida postoji samo nekoliko postrojenja koja primaju organski otpad kanabisa, što tjera proizvođače na alternativna rješenja. 

Uprkos manjku smjernica, neke države primjenjuju pristup opasnih i neopasnih otpada. Kod ovog pristupa, neopasni otpad od kanabisa mora se učiniti neprepoznatljivim i neupotrebljivim tako što se samelje u fini prah i pomiješa sa jednakom količinom kompostabilnog otpada poput ostataka hrane, otpadaka iz dvorišta ili životinjskog izmeta.

Opasni otpad je problematičan jer se ne može kompostirati, pa se gotovo duplira količina otpada na deponiji. U Sjedinjenim Državama, gdje je kanabis legalan duže nego u većini zemalja, pojedine države potiču proizvođače da usvajaju održive prakse. Na primjer, u Oregonu postoje propisi o čvrstom opasnom otpadu pa uzgajivači moraju voditi evidenciju o otpadnim materijalima, čuvati ih u sigurnom skladištu s ograničenim pristupom i zbrinjavati ih na sljedeće načine.

Kompostiranje

Kompostiranjem organskog otpada smanjuje se ukupna količina otpada i otpad se pretvara u izvor hranjiva za druge vrste, a istovremeno zaustavlja emisiju gasova. Kod vanjskog uzgoja to je moguće kad ima dovoljno prostora. Ako je dostupno, kompost se može koristiti za poboljšanje zemljišta, jer biljni otpad kao što su stabljike, grane i korijenje povećavaju sadržaj azota u tlu, stvarajući kompost sličan kao i kod drugih biljnih ostataka.

Kompostiranje se može provoditi i uz pomoć specijalizovanih mašina koje pretvaraju biljni otpad u kompost, a zovu se in-vessel komposteri. Ova tehnologija omogućava da kanabis otpad bude sigurno skladišten, s minimalnim mirisom, ali nije primjenjiva u zatvorenim prostorima ili staklenicima gdje je prostor ograničen.

Kompostiranje nije samo način za smanjenje otpada iz vašeg home growa. To je jedan od najboljih načina da održite plodnost zemljišta—besplatno! Da biste razumjeli ovaj postupak, trebate znati samu prirodu komposta. Ovo crno zlato je krajnji rezultat mikrobne razgradnje. Kompost se sastoji od dvije glavne grupe materijala— zelenih i smeđih. Zeleni su svježi kuhinjski otpaci, pokošena trava i svježi vrtni otpad, dok su smeđi drveni iver i suho lišće. Kombinovano u omjeru 1:1, ovi materijali daju izvrstan kompost. Zašto? Jer bakterije, gljive i drugi organizmi otpuštaju enzime koji ih razgrađuju. Imate dva osnovna pristupa: vruće i hladno kompostiranje. Vruće kompostiranje daje kompost za nekoliko sedmica – samo dodajte sve materijale u kantu za kompost istovremeno i povremeno ih promiješajte. Hladno kompostiranje traje puno duže i uključuje dodavanje materijala kad god ih imate.

Drugi način za kompostiranje biljnih ostataka je slanje otpada u kompostane, ali to za proizvođače znači transport otpada što može biti skupo. Osim toga, kompostane imaju svoja pravila koja mogu dodatno zakomplicirati proces. Stručnjaci navode da bi proizvođači mogli profitirati od biljnih vlakana iz stabljika i grana, ali zbog dosadašnjih pravila to je izuzetno teško unovčiti.

Deponovanje

Deponovanje je najčešći način odlaganja otpada od kanabisa jer je jednostavno, praktično i ne traži dodatnu opremu. Iako transport otpada košta, deponovanje je najzastupljenije jer se radi o zakopavanju biljnih ostataka – i to je sve. No, uprkos učestalosti, deponovanje nije najbolje rješenje jer dovodi do ispuštanja stakleničkih gasova u atmosferu, za razliku od kompostiranja.

5. Prakse upravljanja ambalažnim otpadom od kanabisa 

Gore navedene metode koriste se za zbrinjavanje biljnih ostataka, ali industrija kanabisa proizvodi i otpad poput stakla i plastike, koji su među najgorim zagađivačima i ne mogu se kompostirati. To znači da su uzgajivači primorani koristiti sljedeće metode zbrinjavanja ambalažnog otpada.

Recikliranje

Ambalaža od kanabisa je najveći izazov od legalizacije jer propisi određuju koje materijale je dozvoljeno koristiti, pa je teško (ili gotovo nemoguće) pronaći ekološki prihvatljive alternative.  Na primjer, jaki ljepljivi materijali za etikete su neophodni jer ih je teško ukloniti, ali time otežavaju recikliranje, a vape baterije su nepoželjne zbog statusa opasnog otpada. Iako je moguće reciklirati ambalažu od kanabisa, na kraju krajeva, krajnji potrošač mora pravilno odložiti tu ambalažu – što mnogi ne znaju ili ih nije briga.

Zbog ovog problema pojavljuju se kompanije koje nude reciklažne usluge specijalizovane za teško reciklirajući otpad od kanabisa. Tako, umjesto deponovanja, ambalaža se reciklira i koristi više puta. Ove kompanije obično odvojeno obrađuju ambalažu i vape uređaje. Programi recikliranja ambalaže sakupljaju, čiste i pretopljavaju ambalažu u plastiku od koje se mogu izraditi parkovske klupe ili kante za zalijevanje itd. Programi za reciklažu vape uređaja uglavnom pretopljavaju metale i prave nove vape uređaje ili druge proizvode.

Opasni otpad

Opasni otpad, poput rastvarača korištenih za proizvodnju ekstrakata ili ulja, obično je podložan propisima o opasnom otpadu pa kompanije moraju provjeriti zahtjeve za svaki rastvarač i tražiti odobrenje za odlaganje otpada (zrak, čvrsti ili tekući) kako bi ga se pravilno riješili.

6. Najbolje prakse upravljanja otpadom

Zbog nekonkretnih uputa o zbrinjavanju otpada od kanabisa, firme dijele određene prakse sa fokusom na ponovno korištenje ili minimizaciju otpada koliko god je moguće. Ovo su neke od najboljih praksi koje preporučuje većina uzgajivača kanabisa (kad god je izvodivo).

• Poticati ekstrakciju bez rastvarača: Procesore treba poticati da razvijaju postupke ekstrakcije koji su manje zagađujući ili koriste tehnike bez rastvarača kako bi se smanjio opasni otpad.

• Kompostiranje organskog otpada: Vanjske farme trebaju kompostirati na licu mjesta kad god je moguće, a indoor i staklenički uzgoji trebaju sarađivati s poljoprivrednim gazdinstvima za preradu biljnih ostataka i pravljenje organskog supstrata ili tla bogatog hranivima.

• Iskoristiti biljna vlakna: Poticati proizvođače da istražuju načine korištenja biljnih vlakana (kao kod industrijske konoplje), za proizvodnju tekstila, izolacije i drugih proizvoda.

• Birati pristupe s manje otpada: Koristiti tehnologiju koja omogućava korištenje sunčeve svjetlosti umjesto vještačkog osvjetljenja, koristiti reciklirajuće lampe te supstrat koji se može kompostirati na licu mjesta (ako je moguće).

• Postaviti granicu otpada: Definisanje granica otpada forsira uzgajivače da razviju plan upravljanja otpadom, pa ako otpada bude više od dozvoljenog, mora se kompostirati na licu mjesta ili prevoziti u specijalizovanu ustanovu uz dokaz da su reciklirali prekomjerni otpad i kako su to uradili.

• Poticati višekratnu ambalažu: Kad god je moguće, proizvođači trebaju koristiti održivu, višekratnu i punjivu ambalažu i oporezivati one koji to ne rade.

7. Zaključak

Industrija kanabisa raste eksponencijalno i proizvodi veliku količinu otpada, pa je nužno uvesti programe upravljanja otpadom i definirati jasne smjernice za njegovo zbrinjavanje. Za najbolji rezultat, vlada bi trebala sarađivati s industrijom kanabisa na pronalaženju najpovoljnijeg rješenja; Industrija će nastaviti rasti, pa treba što prije uspostaviti efikasno upravljanje otpadom. Legalna industrija kanabisa je još uvijek relativno nova i suočava se s izazovima, pa će možda trebati vremena dok se ne uspostave prakse za upravljanje otpadom u ovom sektoru.

Ako imate savjete za kućne uzgajivače o zbrinjavanju otpada, podijelite svoje znanje s drugim uzgajivačima komentarom ispod!